INTERVJU Belizar Valić: Kako uspjeti u svijetu modelinga

O modelingu, anoreksiji, domaćoj sceni i svjetskoj modnoj industriji razgovarali smo s Belizarom Valićem, alfom i omegom mlade hrvatske agencije agencije Sonic Models

CroModa: Možeš li nam za početak reći malo više o svojoj karijeri i o agenciji Sonic Models?

Belizar Valić: Otvaranje agencije Sonic Models za mene je bio logičan i prirodan moment, jedna u nizu od stvari kojima sam se bavio ranije, a koje su uvjetno rečeno vezano uz modnu industriju. Svoju tzv. karijeru u istoj ozbiljnije sam započeo prije nekih 15-ak godina izvan granica naše zemlje, najčešće boraveći na njemačkom govornom području.

Svima koji su na neki način tek ušli u ovaj posao savjetovao bih da budu izuzetno strpljivi, predani i uvijek spremni na big deal, jer u ovoj branši pravih prilika je izuzetno malo

Kao fotograf (Elle, Grazia, FHM, Playboy,….), skaut i kreaqtivni direktor internacionalnih modnih produkcija, radio sam za niz vrlo prestižnih klijenata, ali i za modeling agencije kao što su Louisa Models, Talents, Fashion... Svoj prvi ugovor potpisao sam za i danas vodeću agenciju na području modne produkcije, Fame, za koju sam radio i veliku internacionalnu kampanju za Braun u kojoj je jedan od protagonista bila i Heidi Klum. Može se reći da su me na taj način vatreno 'krstili'.

Što čini jednog uspješnog modnog agenta?

- Usudio bih se reći izuzetno razvijene diplomatske sposobnosti, visok prag tolerancije, čelični živci i nešto iskustva i kontakata u modnoj industriji od ranije.

Možeš li izdvojiti neka lica Sonic Modelsa?

- U ovom trenutku izdvojio bih Yelenu Božić koja je trenutno na setu jedne internacionalne kino-produkcije u Istanbulu, gdje će se zadržati do kraja kolovoza, i mladog Nikolu Bašića koji je trenutno u Milanu, a čije lice krasi jednu od najučestalijih naslovnica po tamošnjim kioscima - Collezioni Uomo. Nikola je snimio i kampanju za prestižni brand cipela Bruno Bordese, niz lookbookova, a nosio je i nekoliko revija i popratnih showroomova, između ostalih i za kultni francuski brend Carven.

U kakvim si odnosima s drugim hrvatskim modnim agencijama?

- Poštujem rad svih kolega i tzv. konkurenciju. Uostalom, Sonic Models je najmlađa, ali namjerno najmanja agencija na domaćem tržištu. Preko prijašnje pretežno fotografske suradnje s našim agencijama naučio samo puno toga; tj. što treba, što ne treba. Pomogle su tu i nebrojene "ispovijedi" modela, koji na snimanjima, baš kao kod frizera, slučajno ili namjerno ispričaju puno toga i otkriju što im u njihovom odnosu s agentom smeta.

Stanje po drugim agencijama ne pratim religiozno, tek povremeno vidim neko zanimljivo lice, iako domaće tržište sasvim bezrazložno vrti jedna te ista lica koja iz istog razloga vrlo brzo postaju nezanimljiva. Ustvari, vrlo je simptomatično kako domaći tzv. modni znalci često promaše neki talent prije nego li im netko vani ukaže na njegov potencijal. Zanimljivo je i kako će pojedini modeli prije i lakše stati na pistu nekog dizajnera u Milanu ili Parizu negoli na neku od domaćih tjedana mode. Unutar puno veće konkurencije lakše se dočepati dobrog editorijala vani nego kod nas, jer su oni 'rezervirani' za četiri djevojke. To samo ograničava ovu industriju, potiče njezinu učmalost i pad razine kvalitete, jer se sve skupa reflektira i na domaće vizažiste, stiliste i fotografe. Radi se tu o izuzetno jakim lobijima koji, naravno, postoje u ovom ili onom obimu i na drugim tržištima, ali na našem izuzetno malom, zatvorenom i u svjetskim razmjerima apsolutno nebitnom tržištu, djeluju pomalo i smiješno. Što se tiče moje agencije, neke zanimljive prilike smiješe se mladoj Ani Lei Janžić iz Pule, koja je trenutno u Milanu.

Što se danas traži na svjetskim modnim pistama?

- Pa na svjetskim modnim pistama već dugi niz godina traži se zapravo jedno te isto. Niz top ili polutopmodela slijedi nekolicina djevojaka ne nižih od 177 cm i opsega bokova ne šireg od 89 cm. To su djevojke koje su imale faktor X ili jako puno sreće upasti na reviju nekog poznatog branda. Treba, međutim, od ovoga razlikovatii komercijalni modeling bez ikakve dodirne točke s modnim pistama i tzv. high fashion biznisom. Tu se pak traže neke druge predispozicije, ali jedno ne mora nužno isključivati drugo.

Što savjetuješ curama koje se žele baviti ovim poslom, ili koje su već zakoračile u svijet modelinga?

- Svima koji su na neki način tek ušli u ovaj posao savjetovao bih da budu izuzetno strpljivi, predani i uvijek spremni na "big deal", jer u ovoj branši pravih prilika je izuzetno malo i nikad ne znaš kada će ti se neka od njih otvoriti. Ako model (cura ili dečko, svejedno) u tom trenutku nije spreman, vlak često nepovratno ode, iako su s druge strane veliki usponi i padovi sastavni dio modne industrije i nikog ne treba prerano otpisati. Moda je jako varljiva i promjenjiva.

Tebi najljepše i najposebnije djevojke u povijesti hrvatskog modelinga?

- Meni osobno su jedino bile zanimljive Helena Han i svojedobno Korina Longin. Postoji, međutim, nekolicina djevojaka koja je široj javnosti nepoznata, ali internacionalno radi na zavidnoj razini. Dobar primjer je Marija Piskać.

Ako izuzmemo superzvijezde poput Kate Moss ili Gisele Bündchen, koje na svojim računima imaju milijune, koliko zarađuju cure koje se nalaze unutar nekih imaginarnih 100 najboljih i najtraženijih?

- Mislim da su top 100 poprilično imaginarni, posebno počnemo li se spuštati od 25. mjesta prema dolje. Već sam ranije naglasio kako komercijalna domena može djevojkama klasično lijepog lica, kose, skladnog tijela bez pretjerane mršavosti i visine, donijeti više nego pristojnu egzistenciju. Takvih je primjera mnogo, čak i neke djevojke iz ovih krajeva koje javnost uopće ne percipira odično zarađuju vani baveći se ovim poslom. Neke od njih bliže se i 40. godini života.

Jesu li modni epicentri poput New Yorka i Pariza imuni na protekciju, prostituciju, drogu i druge loše stvari koje se obično vežu uz modnu scenu?

- Na sve ove poroke više nažalost nisu imune ni srednje škole u domaćoj provinciji, a kamoli svjetski modni epicentri. Ali, kao i u svakoj životnoj situaciji, uvijek slobodna volja i jačina karaktera pojedinca u konačnici odlučuju da li će se osoba upustiti u nešto ili ne. Jednako se možete prostituirati i drogirati u Zagrebu i New Yorku. Modna scena funkcionira naglašeno "na van", pa je na neki način već dio "folklora" povezati ove stvari i dodati uvijek neizostavnu anoreksiju. Anoreksija jest problem, ali ne isključivo vezan uz ovu branšu.

Danas je gotovo nemoguće pričati o modelingu, a ne spomenuti dijete, izgladnjivanje, anoreksiju, "ekstremnu" mršavost. Što je istina, a što laž u svoj toj fami?

- Ah, već sam se uplašio da smo izbjegli ovo pitanje. Problem održavanja vitke linije je naravno prisutan, s druge strane postoji puno djevojaka koje su prirodno predisponirane za ovaj posao adekvatnom visinom koju prati sitnija građa. Neke moraju malo više pripaziti, intenzivnije vježbati. Iz osobnog iskustva s modelima mogu reći kako malo "jače" cure zapravo uvijek ostanu "jake". Mislim da ih ne treba "izgladnjivati", već usmjeriti na tržišta i castinge na kojima će njihove "mane" biti prednost. Jedna Bar Refaeli zasigurno nema proporcije za kojima bi poludjeli francuski dizajneri visoke mode, ali svakako ima svoje čvrsto mjesto u ovoj industriji.

Pratiš li hrvatsku modnu scenu? Koga bi izdvojio?

- Slabo pratim domaću modnu scenu, tj. sve manje. Sviđa mi se odjeća Ivice Klarića (IK Studio), rekao bih da je on nešto poput domaćeg Armanijaa, bez velikih uspona i padova s relativnom konstantom razine dizajna i kvalitete izrade.