Bistro Karlo: U potrazi za francuskim chicom

Bilo da se radi o njihovoj hiperjakoj čokoladnoj torti ili bijeloj kremi posutoj paškim sirom, ili pak o smokvama u čokoladi - desert je zaslužio čistu peticu

Odmalena sam luda za svime što ima veze s Francuskom. Francusku modu tu stavljam na pijedestal (oduvijek sam zaljubljena  u izričaj Yvesa Santa Laurenta ili modnih kuća Balenciaga, Chloe i Givenchy), baš kao i francusku umjetnost, dizajn i književnost.

Očarana francuskim chicom u koji uključujem cjelokupni stil i filozofiju života, francuska kuhinja je za mene samo logičan slijed njihove urođene elegancije. Zaista, francusku kuhinju smatram najelegantnijim stilom kuhanja na svijetu.

I tako u svojoj vječitoj potrazi za nečim što ima francuski štih naišla sam na bistro Karlo, u samom srcu Zagreba, u Gundulićevoj ulici. Odmah me zanimala i hrana i dekoracija, ambijent i osoblje.

Na prvi dojam Karlo ispunjava elemente koje sam tražila. Minimalistički uređen sa zanimljivim detaljima te pianom usred bistroa, slika Karla je na tragu francuskog štiha. Međutim, ipak odiše hladnom energijom i tu nešto nedostaje.

Unatoč tome nestrpljivo sam očekivala hranu.  U Karlu smo jeli 3 slijeda, namjerno birajući da probamo sve. Hrana je zbilja znalački dekorirana i pripremljena.

Što se tiče predjela po meni su možda malo otišla u nepotrebnu avangardu, bez obzira na primarni ambiciozni koncept restorana.

Za glavno jelo sam jela ribu kovača koja je bila svježa i ukusna, možda za mrvicu premalo pečena, a probala sam i rolicu od janjetine s povrćem koja je bila nijansu premasna...

Dojam glavnog jela je bio da malo fali, a dosta škodi...

Što se tiče deserta, tu smo se jednoglasno složili da su bili izvrsni. Bilo da se radi o njihovoj hiperjakoj čokoladnoj torti ili bijeloj kremi posutoj paškim sirom, ili pak o smokvama u čokoladi - desert je zaslužio čistu peticu.

Osoblje u bistrou Karlu uistinu je prekrasno, srdačno i toplo, na visokoj razini usluge i komunikacije.

Bistro Karlo je pokušaj prenošenja francuske filozofije kuhinje u Hrvatsku, međutim cjelokupni dojam je da još uvijek tu nedostaje nekih ključnih elemenata i sitnica koje bi dočarale "ono nešto" što Francuzi urođeno posjeduju, a to je šarm...

Tako da sam kao i na početku svoje priče još uvijek u potrazi za tim...

> Više iz rubrike Something Delicious by Iva Tuđa