
Foto: Siniša Bajt
Nakon poroda odlučila je ostati kod kuće s bebom godinu dana. Iako prirodna i emotivno važna, ta je odluka u freelance svijetu donijela i niz izazova.
„Rodiš i onda te zovu na tisuću i jedan posao, znajući da si rodila. Kad kažeš da ne možeš jer dojiš dvomjesečnu bebu, ponude ti da i bebu dovedeš. A kad odbiješ, više te nikad ne zovu.“
Poslovi su počeli pristizati već nakon nekoliko mjeseci, ali je odbijanje ponuda dovelo do toga da su se neka vrata zatvorila. Odluka da ostane doma s bebom, uz to što nije imala pravo na porodiljnu naknadu, dovela ju je do toga da troši vlastitu ušteđevinu i živi znatno skromnije.
„To su odluke koje te lome. Ja sam ostala doma, potrošila sam ušteđevinu, živjeli smo skromnije… ali nikada nisam požalila.“
Tijekom razgovora dotaknula se i neprihvatljivih ponašanja s kojima se mame često susreću u javnosti – od komentara prolaznika na izgled djeteta, do ulijetanja u prostor intime, pa čak i situacija u kojima psi nepoznatih ljudi ulaze u dječja kolica.
„Imala sam jednu situaciju kad je pas skočio u kolica i baš lijepo polizao moje dijete. Ja sam stajala paralizirana, a gospođa – presretna. Ostala sam bez teksta.“
„Meni je veći problem bio što je ušla sa svojim bacilima u kolica mog djeteta, nego to što ‘nema kapicu’. Ljudi si stvarno svašta dopuštaju.“
Takvi trenutci često ostaju neizgovoreni jer majke ne žele „praviti dramu“, ali Zlata smatra da je važno govoriti o njima i naučiti reći – „molim vas, nemojte“.
U epizodi se osvrnula i na položaj freelance mama, koje u pravilu nemaju ni sigurnost, ni zaštitu, ni podršku – a često ni razumijevanje. U društvu koje majčinstvo još uvijek tretira kao prepreku profesionalnom razvoju, ovakvi razgovori podsjetnik su da sustav podrške nije luksuz, nego nužnost.
Povezano