'Zamisli život' uz fotke koje nas vraćaju u osamdesete

Ovoga puta Vesić nam predstavlja prvu generaciju bendova koji su krajem sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća promijenili scenu u Jugoslaviji

Nakon biografije Bijelog dugmeta (Šta bi dao da si na mom mjestu)  i biografije Margite Stefanović (Magi – Kao da je bila nekad), knjiga Zamisli život... – Novi val, prva generacija zaokružuje trilogiju Dušana Vesića o najvažnijim momentima jugoslovenske rock muzike.

Ovoga puta Vesić nam predstavlja prvu generaciju bendova koji su krajem sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća promijenili rock scenu u Jugoslaviji, donijeli novu osjećajnost i postavili nove standarde kreativnosti. Uobičajenom stilskom jednostavnošću Vesić je ponovo napisao knjigu iz koje se može ponešto naučiti, ali uz koju se može i nasmijati. Zamisli život... knjiga je o vremenu koje nimalo ne nalikuje na današnje.

Naklada Ljevak ima čast predstaviti vam odabrane fotografije iz knjige.

"Legenda kaže da je Valterov otac razvozio strani glazbeni tisak iz carinskog skladišta u Sežani. Uvijek zainteresiran za sva glazbena zbivanja, Valter je pomno pregledavao časopise, često je čak putovao s ocem da bi imao više vremena za razgledanje. Nije znao strane jezike i nije bog zna što razumio, ali je uočio likove u poderanoj odjeći, sa blesavim frizurama, kako se krevelje s gitarama. Pokušao je zamisliti kakav bi zvuk izlazio iz takvih bendova. Zvuči kao kakva jeftina romansirana biografija, ali – tako se rodio punk u Rijeci."

"Predin je htio da se bend zove 'Lačni Franc'. Čitao je u to vrijeme roman 'Kvaka 22' Josepha Hellera, a jedan od junaka zvao se Gladni Joe. Pošto nikakvog Joea nije bilo u Mariboru, zamijenio ga je Francom. Gladni Franc, dakle. Svi su bili protiv. Predin je ustrajao, ili Lačni Franc, ili ništa. Na kraju su pristali, šta će. Slovo c u imenu Franc zamijenili su slovom z, i još ga okrenuli, činilo im se u grafičkom smislu boljim rješenjem."

"Album Azra promijenio je smjer jugoslavenske rock glazbe. Od čega god da počnemo u nabrajanju, jednako je važno. Ono što je prvo ulazilo u uho bio je izuzetno visok nivo sviračke energije benda. Svatko je od jugoslavenskih rockera htio postići taj nivo energije i nitko nije uspio do Azre. Te gitare koje je Johnny svirao bile su nekome neshvatljive, ali nekome su bile čarobne. Čulo se da je samouk i ponekad su njegova rješenja bila naivna, ponekad pomalo smiješna, ali čulo se i to koliko te gitare mogu biti maštovite i koliko je fragmenata povijesti rocka upisano u njima, i to sve u jednom neobičnom, zbrzanom sviranju. To je dizalo iz mrtvih, to je drmalo, to je prštalo, to je rezalo, to je rušilo."

"Za stolom su sjedili gitarist Ljubomir Jovanović Jovec, orguljaš Ljubomir Đukić Ljuba i bubnjar Srđan Gojković Gile. Nisu bili najsretniji Piletom i dogovarali su se da će osnovati punk bend. Gile je imao i ime: Električni orgazam. Jovec i Gile su se dogovorili zamijeniti instrumente, pa će Gile u tom novom bendu svirati gitaru a Jovec bubnjeve. Zvali su Marinu Vulić da svira bas jer se sviđala Jovecu. Spremao se povijesni trenutak beogradske rock glazbe: žena će zasvirati sa muškarcima. Drugu gitaru trebao je svirati Goran Sinadinović Goks.
Dok su predugo čekali konobara te večeri – to je bila klasika u Mornaru ako bi osoblje procijenilo da su gosti bez love – Ljuba je na salveti napisao pjesmu Konobar nas mrzi. Mornar se zatvorio u jedanaest. Gile je otišao kući i iste noći napisao još nekoliko pjesama: Krokodili dolaze, Vi, Zlatni papagaj. Tako se dogodila neobična situacija da su najvažnije pjesme prve faze Električnog orgazma nastale u prvih par sati od osnivanja benda."