Perturbator pretvorio Kino Šiška u hram cyberpunka

U pratnji GOST-a i Kælan Mikle, Perturbator je u Kinu Šiška donio set koji zvuči kao distopijski klub: hladan, brutalan i nevjerojatno zarazan

Prvi utorak prosinca (02.12.2025.) u Kinu Šiška bio je onaj tip večeri koji se ne opisuje samo žanrom, nego osjećajem: mrak, puls, dim i publika koja izgleda kao da je došla s tri različita festivala – ali se vrlo brzo pretvara u jedno zajedničko tijelo koje diše u istom ritmu. Perturbator, odnosno francuski producent James Kent, u Ljubljanu je stigao kao jedno od ključnih imena mračnijeg synthwave vala, s turnejom koja se oslanja na hladnu retro-futuristiku i “oštriji” rub elektronike.

Večer je otvorio GOST - i odmah je bilo jasno da ovo nije “uvodna glazba” nego startni udarac. Taj hibrid elektronike i metal agresije zvuči kao da netko istovremeno pali industrijski generator i raspiljuje riffove kroz distorzirani filter: sirovo, glasno i namjerno prijeteće. U prvim minutama dvorana još uvijek odmjerava situaciju, ali bas brzo počne raditi svoje - ne traži dozvolu, nego diktira tempo.

Kælan Mikla je zatim okrenula atmosferu prema hipnotičkom: post-punk magla, ledene melodije i vokali koji zvuče kao obred usred grada. Njihov set nije tražio skakanje, nego prepuštanje – ono lagano njihanje koje se, gotovo neprimjetno, pretvori u ples kad shvatiš da te pjesme vode za ruku. U kombinaciji s publikom koja je do tada već “otključana”, dobili smo savršenu pripremu za glavnu točku večeri: napetost je bila zategnuta, ali pod kontrolom.

A onda Perturbator - i odjednom sve postane preciznije, tvrđe i monumentalnije. Njegov live zvuk djeluje kao da je građen od betona i neona: ritam je stroj, melodije su sirene za uzbunu, a svaki drop dolazi kao naredba. Vizualna strana nastupa (svjetlo, siluete, glitch estetika) pojačava dojam da gledaš soundtrack filma koji se odvija pred tobom, a ne na ekranu. Čak i kad se ne držiš za naslove pjesama, prepoznaješ obrasce: dramatični uvodi, eksplozije u sredini, i završeci koji te ostave s osjećajem da si upravo istrčao sprint kroz distopiju.

Najbolje od svega je kako ova glazba briše granice publike: metalci, darkeri, klupski plesači i nostalgičari za osamdesetima stanu rame uz rame jer ih spaja ista stvar – fizički doživljaj ritma. Na ovoj turneji (a time i u Ljubljani) okosnicu čine prepoznatljivi udarni trenuci koji se često vrte kroz setliste, pa je i ovdje dojam bio kao da se best of mračnog synthwavea izvodi bez pauze za disanje. Kad je sve završilo, ostao je onaj rijetki aftertaste: umor u nogama, zujanje u ušima i čista želja da se isti film pusti ispočetka.