CroModa na Schengenu i See Rocku: Autentičan festivalski doživljaj!

Laibach uvijek svakom malograđaninu pokaže gdje mu je mjesto, odalami mu solidnu pljusku po licu, a tako je bilo i ovaj puta

Schengenfest i See Rock dva su simpatična manja festivala koja su redom pozicionirana u Sloveniji (mjesto Vinica na Kupi - blizu granice sa Hrvatskom) i Austriji (predgrađe Graza, nekadašnje shopping meke Hrvata). Slovenski skup je svoje prve skromne poteze zabilježio još 2008. godine dok See Rock slavi tek treću ediciju. Iako se radi o festivalima male do srednje veličine, See Rock je u ovoj godini prodao značajan broj karata i po tom pitanju nadmašio slovenski događaj što dovoljno govori o snazi austrijske ekonomije na koju se autor vrlo često i rado referira.

Početkom kolovoza (01.-03.08) oba festivala paralelno su održavala svoje programe na zadanim lokacijama pa nije bilo druge nego posjetiti svaki pojedinačno. Sloveniju su tako između ostalih posjetili Kiril Džajkovski, HIM, 2Cellos, Laibach i Die Antwoord, a Austriju bendovi Scorpions, StatusQuo, Dimmu Borgir, Twisted Sister, Slayer, itd. Kriterij za odabir dana posjete bio je naravno predviđeni lineup.

Petak: Schengenfest, Slovenija

Dakle, obala rijeke Kupe svakako čini privlačno okruženje za posjetitelje, a magla koja je noću obavijala festivalski perimetar dodatno davala na atmosferi dok su elektronski beatovi odzvanjali duboko u noć. Bilo je to uistinu svakojake publike, od rokera, hipstera, elektroničara, ali i onih koji spadaju u rubriku "poznati i slavni". Tu svakako treba spomenuti i hrvatsku manekenku Kristinu Šalinović koja se zabavljala u vrlo opuštenom izdanju.

Što se tiče onog glavnog (glazbe), domaćini Laibach podosta su modifcirali setlistu u odnosu na proljetni koncert održan u Zagrebu i bazirali svoje komade na best of odabiru. Upravo se takav potez pokazao vrlo uspješnim jer je show dobio na puno većoj dinamičnosti i energičnosti pa je samim time ostvario razinu više. Laibach uvijek svakom malograđaninu pokaže gdje mu je mjesto, odalami mu solidnu pljusku po licu, a tako je bilo i ovaj puta - izveden je već isprobani koncept koji (gotovo) nikad ne može razočarati. Napomenimo da ih uskoro možemo opet vidjeti i na Špancirfestu u Varaždinu.

Vrhunac prvog dana uslijedio je nakon Slovenaca, a označilo ga je gostovanje egzotičnog tria iz Južnoafričke Republike, uvrnutog Die Antwoorda. Ova rap-rave i što li sve već ne grupa u zadnje vrijeme niže uspjeh za uspjehom, tako da su od 2008. godine i osnivanja do danas već ostarili iznimno zavidnu karijeru. Miksanjem različitih domicilnih afričkih elemenata u moderne glazbene obrasce dobiven je pomalo nastran i bolestan izričaj koji na pozornici u najmanju ruku dijeluje iznimno atraktivno. Takvu kombinaciju također treba gledati kroz prizmu političkog, religijskog i kulturnog okruženja iz kojeg bend dolazi (sjetimo se samo sjajnog filma District 9) pa se teško mogu oteti dojmu da bi ovaj tercet bio tako zanimljiv da nije potekao iz zemlje s juga Afrike.

Za potpuni party doživljaj pobrinuo se vokalni duo Ninja/Yo-Landi Vi$$er. Glazbu koju u pozadini pokreće masivni beat navedeni dvojac vokalnim kontrastom oplememenjuje do visokoerotiziranog i perverznog stupnja, a čemu zasigurno pomažu u koreografije odličnih plesača. Uglavnom, da podvučemo crtu - konceptualno sjajno, glazbeno isto jako dobro, a odabir ilegalnih supstanci za napaljene fanove - opcionalan.

Subota: See Rock, Austrija

Austrijanci u drugu ruku nisu nudili elektronske beatove, već distorzirane gitare i bubnjarske blast beatove - prvi dan rock'n'roll, a drugi dan metal klasike. Ove godine festival se počeo koncepcijski jasnije razvijati te ostvario blago veću posjetu što je u konačnici jedina  stvar koja omogućuje brojanje europskih novčanica i opravdava postojanje događaja s ekonomske strane. Glavna prednost ovog mitinga je lokacija (identična kao i Urban Art Forms), odnosno sjajna prometna povezanost i pitomo okruženje (jezero, šuma) u sklopu festivalskog područja. Relativno dobro žanrovski pokriven, drugi "metalni" dan istaknuo je nekoliko naj nastupa - u dnevnoj šihti mračni i hladni Dimmu Borgir, a noćnoj Slayer i Twisted Sister.

Tehnički odličan i moćan Dimmu Borgir svakako zaslužuje naklon, ali isključivo u ambijentu noćnog festivala ili zatvorene dvorane. Našminkani momci iz Norveške na užarenom austrijskom suncu izgledali su kao cirkusanti pa se i sama bit glazbe koju u takvom okruženju izvode gotovo u potpunosti izgubi. Kako god okrenuli, radi se o majstorima koji su se našli u krivo vrijeme na pravom mjestu, no zov novca je uvijek jači, tako da im to nećemo toliko uzeti k srcu. Ocjena 4/5.

Preskakanjem njemačkih simfoničnih redikula Blind Guardian dolazimo odmah do Twisted Sistera. Sastav koji je osamdesetih godina prošlog stoljeća oplodio na vagone djevojaka pokazao je da nakon svih tih silnih godina ispunjenih alkoholom, drogom i seksom i dalje producira spektakularne koncerte. Hit do hita, bilo je jasno vidljivo od kud mnogi glazbenici vuku inspiraciju tako da su se svi oni koji su pohodili Graz u to vruće veče mogli osjećati kao da su prisustvovali lekciji iz povijesti glazbe. Najavivši pred kraj svojeg nastupa američki Slayer, teško je bilo oteti se dojmu da špica večeri dolazi svom kraju. Iako Tom Araya i momci u zadnje vrijeme iskaču kao svojedobno Jaca iz paštete, Slayeri su bend koji još uvijek beskompromisno gazi sve pred sobom i nudi visoku kvalitetu za uložen novac. Ipak, poprilično šablonizirani koncerti ovih Amerikanaca mogu vrlo lako dosaditi uslijed prekomjerne konzumacije, ma koliko god oni bili vrsni majstori ceremonije.

Veliki i mudri zaključak

Dva geografski relativno bliska festivala nude autentični festivalski doživljaj i ako vam je dosta megalomanskih europskih događaja na pašnjacima, a koji uključuju gutanje hrpe prašine, ova dva festivala su mjesta za vas. Za jedan solidan vikend provod, ovogodišnje edicije su položile ispit s vrlo dobrim ocjenama i dobivaju našu punu podršku za daljnje napredovanje i širenje svog utjecaja.