
Više nisam toliko mlad da bih znao sve
Razumijem i znam sve što bih trebao znati. Mlad sam i to me čini idealnim suputnikom u ljudskim životima. Moja nadanja i težnje prolaze kroz svakodnevni život jednostavnom lakoćom. Nisam opterećen poslom, radnim danima i dnevnicama. Nesputan sam i radoznao. Tolerantan i izuzetno maštovit.
Više nisam toliko mlad da bih znao sve
''Drukčiji'' i ''kreativan'' stoje u rječniku pod mojim imenom. Moda je dio moga života otkada sam sposoban razmišljati o odjeći kao o nečemu što nadopunjuje, a nije samo pokrivač. ''Pokrij se'' - rečenica koju niti jedan individualac buntovnik ne želi čuti.
Ako želim hodati gol, hodat ću zbog sebe, a ne zbog tebe, tebe i opet tebe. Ti si, ono kao, nekakva društvena norma koja zahtijeva pokoravanje?
Dobrim stvarima se ne pokoravamo, nego ih volimo zato što jesu, a ne zato što moraju biti.

Više nisam toliko mlad da bih znao sve
Bojim se društvene norme. Subkultura nasilja i divljaštva pretvara se u društvenu normu. Kamenovanje i suzavci u tramvaju postaju naš ''mainstreem''? Otkada se to događa? Nisam primjetio da sam se rodio u paklu ili je onaj ''Welcome to Hell'' grafit na rodilištu trebao biti indikativan? Samo trenutak, tko sam ja zapravo? Ja sam mlad. Sve ostalo navedeno je relativno.
That's the only truth, so help me God!
Povezano