Eros Ramazzotti u Zagrebu: Spektakularna produkcija i dvije pune ure hitova

Talijanski pop veteran donio je u Zagreb spektakularnu produkciju turneje Una Storia Importante i dvije pune ure bezvremenskih hitova koji su publiku držali na nogama od prve do posljednje note

Proteklog tjedna Arena Zagreb nije bila samo koncertna dvorana - bila je hodočasničko odredište. Tisuće gledatelja, od onih koji su Erosovu glazbu slušali u kasnim osamdesetima do najmlađih koji su ga otkrili kroz streaminge, ispunile su tribine i podium u iščekivanju večeri koja je trebala potvrditi jednu staru istinu: neke glazbene priče jednostavno ne stare. Ramazzotti je na ovu turneju krenuo s razlogom - četrdeseta obljetnica kultnog nastupa na San Remu i novo studijsko izdanje Una Storia Importante bili su dovoljni povod da se europske arene pune do posljednjeg mjesta.

Koncert je otvorio s Taxi Story i Quanto amore sei, uspostavljajući odmah ritam koji nije popuštao. Pozornica je bila postavljena kao da se radi o stadionskom spektaklu - ekrani, svjetlosni stubovi i pažljivo osmišljeni voice over segmenti koji su između tematskih blokova najavljivali prijelaze iz jednog poglavlja Erosovog života u drugo. Nije to bio tek kronološki pregled diskografije, već nešto nalik glazbenoj autobiografiji u kojoj svaka pjesma ima svoje mjesto i svoje značenje u cjelini večeri.

Vrhunac je dolazio u valovima. Adesso tu, Una storia importante, Se bastasse una canzone, Terra promessa, Cose della vita - svaki naslov donosio je novi krug zajedničkog pjevanja u kojemu je granica između izvođača i publike postajala sve tanja. Ramazzotti je u nekoliko navrata stao, pustio da tisuće glasova nose melodiju i tek se nasmiješio. Nije to bila skromnost - bila je to potvrda da čovjek koji zna što ima nema potrebe ništa dokazivati. Un'altra te i Più bella cosa izazvale su možda najglasnije reakcije večeri, dok je No woman no cry kao uvijek djelovao pomalo iznenađujuće i pomalo neizbježno.

Za kraj, akustična verzija Un angelo disteso al sole - tišina koja je zamijenila buku bila je gotovo opipljiva. Ramazzotti je sjeo, uzeo gitaru i podsjетio da iza sveg spektakla stoji čovjek koji pjesme piše jer mora, a ne jer se to od njega očekuje. Bio je to najintenzivniji trenutak večeri upravo zato što je bio najjednostavniji. Zagreb je na kraju stajao, aplaudirao i nudio onaj tip zahvalnosti koji se ne izvodi, nego se dogodi.

Una Storia Importante turneja potvrđuje da Eros Ramazzotti ne prolazi kroz Europu na temelju nostalgije - prolazi kroz nju jer i dalje ima što ponuditi, i publiku koja to zna prepoznati. Zagreb je bio još jedna postaja na putu prema talijanskim stadionima, ali s obzirom na energiju ove dvorane, teško je povjerovati da ijedna od tih postaja može biti rutinska. Sljedeći put neka ne bude još četrdeset godina.