Pogledi u prošlost i ritmovi sadašnjosti na ZagrebDoxu

Iva Rosandić odlučila se za film jedne od najznačajnijih eksperimentalnih performerica 20. stoljeća, skladateljice i pionirke elektroničke glazbe - Laurie Anderson

Petina stoljeća. Dva desetljeća. Dvadeset godina. U nekim drugim brojkama ovaj vremenski odsječak koji znači cijeli ZagrebDox dao bi se opisati i s brojem prikazanih filmova, brojem gostiju ili medijskih objava. Sve su to zanimljive priče, no od velikog broja filmova ponekad propustimo upravo onaj jedan koji ZagrebDox čini festivalom kojem se uvijek i iznova vraćamo. Stoga je Hrvatsko društvo filmskih kritičara odlučilo u šumi pronaći stablo, a pomogao im je i festivalski osnivač, direktor i glavni selektor Nenad Puhovski. Šest filmova po njihovom izboru u dobroj će mjeri dati fascinantan pregled na svijet u kojem živimo i kojeg kroz ZagrebDox promatramo i promišljamo.

Prvi pobjednik ZagrebDoxa bio je bolno aktualan, suptilan filmski triptih finske redateljice Pirjo Honkasalo Tri sobe melankolije. Tada je bio aktualan rat u Čečeniji, ruski su sinovi s ulica bacani u rovove, a negdje je ispod njih prolazio naftovod od geostrateške važnosti. Upravo je ovaj film kao „svoj“ odabrao doajen hrvatske filmske kritike Nenad Polimac, dok je njegov kolega mlađe generacije Stipe Radić svog favorita pronašao u filmu Snimateljica. U njemu je autorica Kirsten Johnson svoj fokus okrenula moći kamere, prema odnosu onih koji stvaraju slike i onih koji su na njima. U medijatiziranom svijetu poput našeg gotovo da nema aktualnije teme…

Iva Rosandić odlučila se za film jedne od najznačajnijih eksperimentalnih performerica 20. stoljeća, skladateljice i pionirke elektroničke glazbe - Laurie Anderson. Gubitak majke, supruga Loua Reeda i voljenog terijera Lolabelle inspirirao ju je na snimanje filma u maniri toka svijesti, Heart of a Dog, u kojem isprepliće slike, animirane sekvence, osobne 8 mm snimke i brojne zapise voljenog psa s vlastitim pripovijedanjem. Film po izboru Višnje Vukašinović je onaj Gorana Devića naslova Buffet Željezara. Iz opservacijskom tehnikom snimljenih „birtijskih razgovora“ zadnjih tjedan dana buffeta pred zatvaranje dobivamo novi sloj dokumentaristički najsondiranijeg hrvatskog grada, Devićevog Siska.

Dubina dva Ognjena Glavonića eksperimentalno-dokumentarni je triler o masovnoj grobnici u predgrađu Beograda. Film je kao „svoj najbolji“ u ZagrebDoxovih dvadeset godina odabrao filmski kritičar Ivan Žaknić. Posljednji je film u ovoj programskoj sekciji onaj s kojim je sve i započelo, a kojeg je izabrao Nenad Puhovski. Bijeli Dijamant Wernera Herzoga prvi je dokumentarac prikazan na ZagrebDoxu, 21. veljače 2005. godine u Kinu Europa. Bila je to prva HD digitalna projekcija u Hrvatskoj za koju se po projektor išlo u Švicarsku, bio je toliko velik da nije stao u projekcijsku kabinu već samo u gledalište.

U glazbenim prostranstvima koje promatra ZagrebDoxov program Glazbeni globus put „preko trnja do zvijezda“ univerzalan je i više no što je to uobičajeno. Uz pomoć filmske svjetlosti u Zagreb će nam doći velika Joan Baez, kultni Birthday Party i Nick Cave, već patinirana Yu Grupa, eklektični Srđan Gino Jevđević i nezaobilazni Ryuichi Sakamoto.

Grandpa Guru Silvija Mirošničenka je portretni dokumentarac koji prikazuje kontinuitet rada benda Kultur Shock, s posebnim naglaskom na zanimljiv život, glazbu i umjetnost njihovog pjevača i frontmena Srđana Gine Jevđevića. U filmu pratimo Ginovo duhovno putovanje u potrazi za vlastitim identitetom i mjestom u svijetu, nakon izlaska iz sarajevskog ratnog okruženja i dolaska u Seattle, gdje upoznaje Nirvaninog Krista Novoselica i Jellu Biafru iz Dead Kennedysa. Pobuna u raju je pak priča o usponu i imploziji te pitanjima nadahnuća, kreativnosti, ovisnosti, slave, međuljudskih sukoba i jedinstvenog odnosa između kreativne vizije i samouništenja. Koristeći ekskluzivne, iskrene intervjue, bogatu i nikada viđenu arhivu jednog od najutjecajnijih bendova svog vremena, australskog The Birthday Partyja.

Redateljski trojac Navasky, O'Boyle i O'Connor donosi iskren, ispovjedni dokumentarni film legendarne kantautorice i aktivistkinje Joan Baez koja u njemu pokušava uhvatiti (s)misao svog života, rada i osobnih privatnih posrtaja koje je vješto skrivala od javnosti. Manje razvikan, no podjednako utjecajan bio je japanski skladatelj, pijanist i glazbeni inovator koji se u svom koncertnom filmu Ryuichi Sakamoto | Opus redatelja Nea Sore oslanja na ono najznačajnije: svoju glazbu. Ljubiteljima filma Sakamoto je najvjerojatnije poznat po Oscaru dobivenom za Bertoluccijev film Posljednji kineski car ali i suradnji s Aldomovarom, Stoneom, de Palmom, Oshimom…