Nikad veći Bring Me The Horizon pokorio Beč

Događaj je s izuzetnom lakoćom demonstrirao formulu koja zorno prikazuje kako treba upravljati aranžerskim, produkcijskim i marketinškim aspektima priče

Možda se na ovim stranicama i prečesto piše o Austriji, ali neminovno je da onom minornom dijelu Hrvata širih kulturnih horizonta Beč predstavlja svojevrsnu meku. Dok je do prije nekoliko godina Zagrebom i Arenom palila danas bankrotirana Lupa Promotion, pod patronatom velikog Live Nationa postali smo regionalno svetište po pitanju aktualnih glazbenih trendova.

Naravno, kako sve dobro u Hrvatskoj kratko traje, tako je i ova priča dobila svoj brzi kraj, a Beč ponovno osvojio srca naših glazboljubaca (upitno da li je ikad uopće pao u zaborav). I dok se krajnji dosezi hrvatske koncertne scene u 2015. uglavnom svode na Bijelo Dugme, a neki relevantniji bendovi jedva prodaju preko 1000 karata (npr. Editors, Eagles Of Death Metal), Beč nesmiljeno drobi sve pred sobom. Tako ne čudi da je britanski Bring Me The Horizon nedavno rasprodao legendarni bečki Gasometar i napunio dvoranu s gotovo 4000 ljudi.

Osnovani 2003. ovi Englezi su u relativno kratkom roku od samo "deset" godina prešišali i neke starije bendove (npr. Bullet For My Valentine) i zajahali metalcore val koji danas uživa apsolutno najveću popularnost od nastanka pravca početkom milenija. Austrijski koncert označio je i početak europske promotivne turneje za najnoviji uradak That's The Spirit koji je od rujna do studenog opustošio sve relevantne glazbene ljestvice, uključujući i Billboard dotaknuvši brojku 2/200. Ovaj streloviti rast benda koji ko' iz šale puni dvorane kapaciteta tik ispod arenskog nije došao preko noći, ali od predzadnjeg albuma Sempiternal (2013.) pa do danas BMTH raste gotovo eksponencijalno.

Što reći o bendu koji pomete i mnogo veće bendove?

Događaj je s izuzetnom lakoćom demonstrirao formulu koja zorno prikazuje kako treba upravljati aranžerskim, produkcijskim i marketinškim aspektima priče da bi se iz dubokog undergrounda probilo do ceste koja sigurno vodi do benda arenskog statusa. Od takve prezentacije nije trebalo očekivati ništa manje od nabrijanog zvuka, epileptičnih vizualnih efekata i nekontroliranog moshpitanja, a kulturološko i dobno šarenilo publike možda je i najbolje oslikavalo nagli rast popularnosti sastava. Shodno tome izvedeni komadi bili su očekivano fokusirani na zadnja dva albuma, iako su se u ponudi našle i neke starije stvari nastale 2010. i prije.

Hrvatsku u veljači sljedeće godine očekuje poslastica u vidu nastupa australskog Parkway Drive kolektiva, ljutitih surfera koji se sa svojim daskama nalaze na istom valu kao i BMTH pa ćemo tako u Domovini iskusiti barem tračak neprikosnovene zapadnjačke glazbene industrije. U još jedan rasprodani Gasometar uopće ne sumnjam, dok mi potražnja za kartom viška u slučaju domaće Tvornice ipak ne djeluje kao realan scenarij. Deset inčni kolektiv će tamo biti sigurno.