Kako smo otvorili ljeto beskompromisnim partijanjem

Kratki presjek najatraktivnijih lipanjskih događaja svakako nije finalna riječ o ljetu 2014.

Kako drugačije započeti pregled održanih festivala u lipnju nego kratkim osvrtom na zadarsko mega-ostvarenje spasitelja i mecene hrvatske metal scene Stipe Jurasa? Iako je posve jasno da u konkurenciji najvećih tuzemnih i inozemnih lipanjskih događaja (poput npr. Nova Rocka i INmusica o kojima će biti riječ u nastavku) zadarski cirkus zvani Underwall nema gotovo nikakav značaj, bilo bi svetogrđe barem ne spomenuti ovog prvaka komedije apsurda u hrvatsko-dalmatinskoj režiji. Da nema maloumnih domaćih metal fanova, ovaj velikan bi u nekoj normalnoj zemlji zasigurno već odavno bio onemogućen u bilo kakvim poslovnim poduhvatima, ali kako fantazije horde metalaca nemaju opipljivu granicu, tako ni megalomansko-manipulatorski nagoni Stipe Jurasa nemaju kraja.

Ameri u kvartu...

Pustimo po strani eskapade svakojakih poduzetnika i vratimo se do Zagreba. 10. lipnja je velik broj lokalnih glazbnih fanova čekao koncert kultnog sastava Queens Of The Stone Age kao ozeblo sunce - i nakon malo manje od deset godina - isti i dočekao. Već zaboravljeni Radar festival promoviran od strane Austrijanaca ugostio je QOTSA davno prije bilo kakve naznake recesije i ekonomske krize (usprkos tome je ipak propao) i to na području zagrebačkog Sigeta. U susjednom kvartu sedam godina kasnije isti akteri ponovno su dovukli svoje noge do Zagreba i počastili Hrvate živom verzijom zadnjeg albuma koji sad već ulazi u drugu godinu promocije.

Na trenutke je ovaj događaj podsjećao na ugodne bečke koncerte na otvorenom, i to ne samo po atmosferi, već organizaciji i prosječnom profilu publike. Ipak, kao što to obično biva po zapadnoj Europi, niti Hrvatska više nije pošteđena sterilnih, dosadnih i "odrađenih " koncerata. Koliko god QOTSA bio vanserijski bend, toliko je koncert u Zagrebu odsviran "preko ku**a", bez ikakvog entuzijazma, volje ili energije. Pretihi razglas osigurao je ekipi Josha Hommea bespovratni pad u provaliju i ostavio pomalo gorak okus u ustima za ono što je trebalo biti vrhunsko zagrijavanje za INmusic.

Austrijske draži kapitalizma

Poznata krilatica "da nije sve tako crno" primjenjiva je u slučaju događaja koji se odvijao neposredno nakon gore opisanog koncerta. Upravo između nastupa QOTSA-e i INmusica, ugnijezdio se najveći regionalni festival kojeg smo već mnogo puta opjevali, a to je naravno austrijski Nova Rock. Ova godina označila je desetu obljetnicu festivala uz klasično nabrijani lineup i još jednom dokazala da je festival kapitalistička mašina koja drobi sve pred sobom, ali isto tako za uložena sredstva posjetitelju nudi uslugu bez premca.

Prvi dan označio je apsolutni pomor svih živih bića kad su legendarni Bizkiti održali koncert kao da je 2001. i priredili jedan od najintenzivnijih nastupa u povijesti festivala, možda čak i među TOP 5 koje sam gledao u zadnjih 15 godina. Scene u kojima ljudi krvavih glava izlaze iz moshpita bila je posve uobičajena, a cijeli performans bio je tek zagrijavanje za nastup iza - kultnog Prodigyja. Dotični su razornim basevima i epileptičnim vizualima zabetonirali publiku na način prema kojem je prošloljetni performans na domaćem Terraneu djelovao kao čaj od blage kamilice.

Da ne bi sve ostalo na ova dva benda, pobrinuli su se mnogi drugi izvođači koji su zaokružili jednu od najboljih edicija festivala. Bili su tu, između ostalih, i Steel Panther (njihov ulet na Limp Bizkit koncert ulazi u anale), odličan švedski Ghost, spektakularan Rob Zombie, Soundgarden, Black Sabbath, a posebice vrijedi istaknuti show legendarnog alkoholičara Davida Hasselhoffa koji vjerojatno ni sam sa sobom nije bio na čisto što zapravo radi na takvom festivalu.

I Hrvati konja za utrku imaju

Ovogodišnji lipanj zaokružio je zagrebački INmusic, dijamat hrvatske scene koji je ove godine privukao najviše posjetitelja do sad. Zanimljivo, headlinerima The Black Keys, koji su uvjerljivo imali najmnogobrojniju publiku, dogodila se ista stvar kao i QOTSA-i - u prijevodu poprilično blijed i nezainteresiran nastup. Pixies su tako bili sušta suprotnost i zasluženo pokupili nagradu za naj nastup te okrunili INmusic 2014 kao jedno od dosad najuspješnijih izdanja. Festval bi svakako trebao koračati putem jednog Szigeta i uvesti još raznolikiji žanrovski sastav i na taj način osigurati širi spektar publike (događaju fali pokoji istiniti festivalski bend poput primjerice navedenog Limp Bizkita ili Prodigya) pa možda tako ipak malo smanjiti utjecaj hipsterske filozofije. No takve se želje također direktno nadovezuju na opću ekonomsku situaciju u Hrvata koji još nisu spremni plaćati festivalske ulaznice po 150 ili 200 eura.

Kratki presjek najatraktivnijih lipanjskih događaja svakako nije finalna riječ o ljetu 2014. jer u široj regiji publiku mami još desetine i desetine atraktivnih događaja do kraja kolovoza - od Jadrana pa do tako nam mile Austrije (npr. Urban Art Forms, See-Rock, Frequency, itd.).