Posljednja izmjena: prije 9 sati

Mayhem sljedeći tjedan dolazi u Zagreb

Interview

Ekskluzivni intervju: Yvan the Facehunter

Suradnica portala CroModa.com, Gasha Miladinović, u dalekom Sydneyju je upecala legendarnog Yvana the Facehuntera. Donosimo vam zanimljiv intervju s jednim od najpoznatijih blogera na svijetu.

Autor: Gasha MiladinovićSydneyObjavljeno 08.11.2008.8

Yvan the Facehunter i Gasha

Yvan the Facehunter i Gasha

Yvan Rodić (otac mu je iz Beograda, no on je rođeni Švicarac), poznatiji kao Yvan the Facehunter, jedan je od najslavnijih (modnih) blogera na svijetu. Izgleda kao visoka verzija mladog Micka Jaggera. Yvan je avangardni nomad u tijelu progresivnog hipika. Ima nevjerojatan lifestyle, karizmu, šarm, humor i jako je obrazovan. Njegova persona privlači ljude u tolikoj mjeri da mu prilaze sami na ulici, u klubovima, dok se vozi autobusom, čak i ako ne znaju tko je on. Nemojte slučajno dozvoliti da vas njegov (u početku) štreberski nastup zavara. Yvan je sa nekog drugog svijeta i živi u nekom svom. On je nekako ekscentričan, fascinantan i montipajtonski arogantan. Neki bi rekli čudan. Yvan ne može biti posramljen. Njega jednostavno boli neka stvar za sve. Njegova energija će vas usisati. Yvana sam prvi put upoznala u Londonu, i evo - igrom slučaja našli smo se u isto vrijeme u dalekom gradu Sydneyju. Naš prvi pokušaj intervjua završio je u jednom klubu oko četiri ujutro sa puno vina. Ipak, nakon par sati spavanja uspjela sam dogmizati do kavane ispred njegovog hotela i postaviti (i ovaj put zabilježiti) mu par brzinskih pitanja. Yvan uvijek žuri.

Gasha i Yvan the Facehunter

Gasha i Yvan the Facehunter

Yvane, kako je sve počelo?

Pa, Facehunter avantura je započela prije dvije godine kada su mi roditelji poklonili fotoaparat. Tada sam počeo slikati ljude na zabavama u Parizu. U početku sam to radio za sebe, nisam ni imao blog. Nakon par sedmica, pomislio sam da bi i drugi ljudi možda voljeli vidjeti moje slike, i počeo sam ih postavljati na blog. Tako je sve počelo.


Što si radio prije ovoga?

Radio sam kao copywriter u advertising agenciji i pisao sam za razne časopise.


Tvoj posao izgleda kao posao iz snova. Koja je loša strana?

Ovo je više način života nego posao. Najteža stvar je pritisak da proizvodim slike non-stop. Nema pauze, nema vikenda, nema odmora, nema večeri. Stalno sa sobom nosim fotoaparat i stalno sam „u lovu“. Kada steknete određenu popularnost, ljudi očekuju da proizvodite kao stroj. Nemaju u vidu vrijeme, ili to kako se vi osjećate. Isto kao kada gledate film. Ne zanima vas kompleksni proces stvaranja filma, samo želite gledati dobar film. Ljudi nisu svjesni što se dešava iza finalnog produkta, i ne trebaju biti. Ponekad je teško, međutim taj pritisak i osjećaj da moram proizvesti kvalitetan sadržaj također mogu biti uzbudljivi i adrenalizirajući.


Što te najviše uzbuđuje - koji dio tvog posla, je li to putovanje, pronalaženje osoba, dobra fotografija...?

Za mene je to ljudsko iskustvo i kontakt sa ljudima. Fotke su samo mali tragovi mojih avantura. Najuzbudljivije je ići u zemlje gdje ljudi (publika) ništa ne očekuju. Lako je napraviti dobru fotografiju u Londonu, Parizu, New Yorku ili Tokiju, ali pravi izazov je otići u Rumunjsku ili na Balkan i pronaći osobe koji mogu inspirirati ljude u velikim metropolama. To je ono što mene najviše uzbuđuje.


Kažeš da je tvoj blog/posao vise priča o ljudima nego o modi? Kakav je tvoj stav prema modi?

Ljudi me obično povezuju sa modom, ali ja sebe ne vidim kao „fashion osobu“. Za mene je moda obući D&G-ev komad odjeće. To je moda. Brandovi. Ja slikam ljude koji imaju nešto unikatno kao ličnosti ili u svojoj karizmi, i koji se usput vole izražavati kroz svoj stil. Više se radi o stilu nego o modi. Moda je industrija sa brendovima i revijama.


Gasha i Yvan the Facehunter

Gasha i Yvan the Facehunter

Imaš li najdražu marku?

Ne bih rekao da imam najdražu, ali jako poštujem Maisona Martina Margielu.


Imaš li neku određenu rutinu koju slijediš kada otputuješ?

Da i ne. Postoje različiti dani za mene. Ponekad imam neki svoj raspored koji slijedim i usput fotografiram, nekad sam pozvan na partyje, promocije, festivale...Ujutro obično radim od „doma“, biram i sređujem fotografije, postavljam ih na blog, pišem o njima. U podne izlazim i lovim po gradu. I noću isto.


Osjećaš li se ikad usamljeno?
Ne osjećam se usamljeno. Mislim da je ovo poseban način zivota. Upoznajem jako puno ljudi, ali pomalo. Prije sam imao ustaljen život, djevojku, posao, stan i to je bilo super. Sada je moj život upravo suprotno od toga i to je uzbudljivo i ja se osjećam jako dobro. Nekada je jako dobro biti sam.


Jesu li ti se dešavale neugodne situacije?

Da, da, naravno. Ponekad su ljudi agresivni i ja ne razumijem zašto. Prošlog ljeta u Kopenhagenu desila mi se neugodna situacija na jednom partyju. Nekolicina frajera je skočila na mene i skoro su me gurnuli niz stepenice i morao sam otići, iako mi nije bilo jasno zašto. To su rijetke situacije, ali ponekad je smiješno ako želim uslikati neku djevojku, a ona je sa dečkom. Osjeća se tenzija, moram biti šarmantan i šarmirati ih oboje (smijeh). No, ništa strašno.


Kada imaš bazu to je London. Zašto London?

London je zanimljava baza, jer je i dalje jedno od najkreativnijih mjesta u svijetu. U Londonu imate kontraste podrijetla, i ima više različitosti nego bilo gdje drugo.


Kako ti se sviđa London?

Odličan je, nije lako živjeti tamo, ali to je fenomenalan grad.


Imaš li najdraži grad ili državu?

Imam ih više. Skandinavija je vrlo inspirativna i posebna. Skandinavija je jedino mjesto na svijetu gdje „dressing up“ nije posebnost nekolicine cool individua, već je to kultura mase. Svi su „fashion forward“, čak i više nego u gradovima gdje biste to očekivali. Kao u Parizu. Mislim da je Stockholm mnogo elegantniji od Pariza.


Koja je tvoja sljedeća postaja (poslije Sydneyja)?

Moja sljedeća stanica je Melbourne gdje ostajem dva tjedna i potom se vraćam u Sydney. Nakon toga idem u Južnu Ameriku, Buenos Aires i Sao Paolo.


Bob Dylan, Beethoven ili Van Gogh?

Haaaaa. Beethoven.


Je li ovo tvoj san, živiš li svoj san? Misliš li da ćeš se ponovno vratiti dosadnom i ustaljenom načinu zivota?

Ne baš, ono što me zanima, i ono što želim još razvijati je online TV. Pokrenuo sam svoj TV show na internetu pod nazivom Facehunter Show. Imali smo malu pauzu, ali sada opet razvijamo projekt. Želim raditi više od fotografije, ne želim biti modni fotograf.


Iako mu je otac s ovih prostora, Yvan ne priča niti jedan južnoslavenski jezik, no ipak se sjeća kako mu je baka tepala...

I, naravno, ne zaboravite pregledavati (na dnevnoj bazi) njegov blog: facehunter.blogspot.com.

Više o temama: Yvan Rodic, Facehunter, modni blogovi

Ocijeni članak



Povezani sadržaj

Komentari:

anita17 15.02.2011.:

Sjajan i zgodan dečko

lelarose 26.09.2009.:

jest neka zvijezda,blog mu je glup ne može gluplje

lupalupa 25.03.2009.:

bravo za intervju!!

KellyC 22.03.2009.:

Obožavam ovog dečka i upoznala sam ga u Londonu pretprošle godine,predobar je

maya1 11.11.2008.:

Jaooo,Yvan je the living legend!!! Ovaj intervju vam je najbolja stvar ikad

Vlatka19 10.11.2008.:

Meni nije jasno sto je nuopce fascinantno kod tog Yvana...na cemu je on izgradio toliku popularnost? Na artistickoj kvaliteti fotki ili na cinjenici da lovi ljude?

jelena_u 09.11.2008.:

Čestitke za intervju,najbolji ste

Marko BanjavÄ￾ić 08.11.2008.:

Bravo Gasha!
Šaljem ti pozdrave u daleki Sydney!!!

;D

Komentiraj



Još iz rubrike Interview

Kako bi poboljšala funkcionalnost stranice, CroModa koristi kolačiće (cookies). Više o kolačićima pročitajte u uvjetima korištenja.

OK