CroModa u Vienni, predblagdanski koncertni report iz Beča

Pogledali smo nastupe dva odlična benda u susjednom Beču - Bullet For My Valentine i Bring Me The Horizon

Nije nikakva tajna da je Beč, baš kao i Austrija u cjelini, već odavno postao koncertna meka te da hodočašćenje mnogobrojnih Hrvata u ovaj (nekoć) aristokratski grad ne predstavlja neki preveliki bauk. Iako grad možda nema takvu razgranatu ponudu kao jedan Berlin, posebice u smislu klasičnog clubbinga, Beč je po koncertima uvjerljivo najjači u bližoj i široj okolici. Ako iole bolje pratite trendove na glazbenoj sceni jasno je ‘ko dan da neke sastave u Hrvatskoj neće vidjeti nikad pa ni tad.

Tu postoje dva problema, svojevrsna “kvaka 22”. Poveći broj manjih inozemnih bendova koje financijski nije problematično dovesti u RH prati samo specifično mala brojka “kužera” koji zajedno stavljeni na kup ne bi brojali više od stotinjak ili dvjestotinjak ljudi. S druge strane, kad neki (a nerijetko mnogi) od tih istih bendova postanu popularni njihova cijena eksponencijalno raste pa njihovo dovođenje u Zagreb postajte i teoretski nemoguće. Idealan primjer navedenog je i švedski Ghost koji je do nedavno po Ženevi punio klubove veličine Močvare, a danas rasprodaje dvorane i za 5-6 tisuća ljudi. Reklo bi se tik do arenskog sastava.

Začudili biste se, ali i Velšani imaju velikih bendova

Ne posve istu, ali sličnu sudbinu dijeli i velški Bullet For My Valentine koji su početkom studenog posjetili austrijski Gasometer. Bend koji je imao svojih uspona i padova zadnjih nekoliko godina se nalazi u stabilnoj uzlaznoj putanji i postaju izrazito ozbiljan takmac u društvu značajno većih bendova. Jedan od razloga tome jest i gotovo nezaobilazna stavka koju valja učiniti ako želiš postati popularniji - usmjeriti i transformirati zvuk bliže ka pop vodama. Naravno, to ne znači da Bulleti danas zvuče kao Lady Gaga, ali da su pitkiji te da ukomponiravaju veću količinu clean vokala i elektronske podloge svakako stoji.

Posljedično, bečki Gasometar bio je dupkom pun, a kako to već biva na ovoj razini, produkcijska strana priče bila je sve samo ne bezvezna. Audio-vizualni napad popraćen beskompromisnom svirkom razvalio je dvoranu skroz na skroz. Iako ova fraza zvuči posve šablonizirano, uistinu i jest bilo tako - zvuk je bio nevjerojatno tight, s nula sviračkih pogrešaka, a i tipično konzervativna austrijska publika - poprilično nabrijana. Mada je brojka predgrupa iznosila tri komada, od kojih su najzvučnije ime bili Of Mice & Men, kao da se svjesno išlo na varijantu da predizvođači zvuče lošije (jeftinije?) kako bi headliner odnio svu slavu. Bila je to puka suprotnost njihovom bečkom gostovanju iz travnja (nikako ne svirčaki, već prvenstveno u smislu ozvučenja) pa je cijela situacija neodoljivo podsjećala na uloge kakve dopadnu predgrupe Metallici, a što često zna predstavljati i slavu i prokletstvo u jednom. Kako god, odlično provedena večer.

Tjedan dana kasnije - Bring Me The Horizon u Stadthalleu

Što imaju zajedničko Oli Sykes, Dani Filth i Fred Durst? Britanska patnja mnogim emo djevojčicama, ikona kultnog cirkus black metal benda Cradle Of Filth i ljubitelj automobilskih karavana iz Kalifornije naoko su nepovezivi, međutim spojio ih je upravo Bring Me The Horizon. Neposredno prije no što je frontmenu Limp Bizkita izgorjela kuća u nezapamćenim požarima diljem Kalfornije, u medijima je procurila vijest da je novi singl za BMTH naziva “Wonderful Life” zapravo nastao na ostacima nečeg što je trebalo činiti novu ploču Limp Bizkita. Kako od kolaboracije zapravo nije na kraju bilo ništa, dečki iz BMTH su navodno iskoristili rifove i ukomponirali ih u vlastiti opus (iako Wes Borland cijelu stvar zapravo demantira). Da priča bude još grotesknija, ulogu gost vokala na toj istoj stvari je preuzeo Dani Filth, a što je na kraju ispalo poprilično zanimljivo sudeći prema video spotu. Sočna showbiz priča, reklo bi se.

Iako uopće ne sumnjam da će se na nekom od britanskih nastupa prilikom izvođenja navedene stvari na pozornici pojaviti i Dani Filth, prije izlaska novog albuma nekadašnji deathcore prvaci odlučili su napraviti dvije runde turneja - jednu po EU, a drugu po SAD-u. Kako u trenutku pisanja ovog teksta album “Amo” izlazi za tri mjeseca, aktualna setlista se previše ne razlikuje od one prije tri godine, međutim jedan “detalj” ipak dovoljno govori u prilog tome koliko je bend u međuvremenu narastao. Bečki Stadthalle je bez tribina bio blizu rasprodanca što u startu podrazumijeva barem 40% više prodanih karata nego u Gasometru krajem 2015.

Baš kao i Bullet For My Valentine, BMTH je također skrenuo u pop vode i njihov novi iskomercijalizirani “radijski” zvuk predodređen je upravo za arenske nastupe, a što je miljama daleko od nekadašnjih divljačkih pohoda po underground klubovima. Bilo je to vidljivo i za vrijeme bečkog nastupa gdje je ekipa suvereno vladala pozornicom iako publika ipak nije bila nabrijana na moshpitanje od prvog do zadnjeg reda kao što je to slučaj bio nekoć. To ne znači da je kvaliteta izvedbe pala, ali “mekši” zvuk za posljedicu definitivno ima i veću statičnost publike (naravno, to ne znači da se ekipa ponašala kao na misi).

Komercijalizacija se u glazbenom smislu odvijala paralelno s potpunom transformacijom imidža. Od nekadašnjeg nesrazmjera između glazbenog izričaja i modnog imidža koji je podrazumijevao najubojitiji deathcore zvuk ala Suicide Silencea nasuprot emo izgleda iz ranga My Chemical Romancea, ostala je zapravo jedna velika nula. U 2018. dečki iz Bring Me The Horizona izgledaju kao stanovnici berlinskog Kreuzberga ili kopenhaškog Vesterbroa te suvereno nose kandidaturu kao potencijalni kandidati da pokupiti batine u zagrebačkoj Dubravi. Usprkos tome, zapadnjačka glazbena industrija danas diktira neke nove standarde i bendovi poput BMTH u Hrvatskoj mogu prodati eventualno nekoliko stotina ulaznica. U tom kontekstu možda nije zgoreg reći da domaći ljubitelji alternativnog zvuka proboj iz undergrounda zapravo kažnjavaju, dok inozemni fanovi istu stvar zapravo nagrađuju. Za sve ostale koji vole nabrijanu produkciju, moderan zvuk i varijaciju u glazbenom stvaralaštvu, Beč uvijek ostaje kao jedna od destinacija, a to se pokazalo još jednom na ovim odličnim koncertima.