CroModa pod austrijskim suncem: I ove godine bili smo na Nova Rocku!

Prva dva dana posjetitelju sjedaju kao budali šamar, no treći dan lagano počinje ličiti na sveopće pretjerivanje u jelu i piću na svadbi vulgaris

Nova Rock u čovjeku redovito pobuđuje dvojake osjećaje. S jedne strane atraktivnost bendova koji svake godine nastupaju gotovo da i nije varijabilna (što se ne može reći za neke domaće festivale), dok s druge prašina, opekotine od sunca i pijani Austrijanci kod čovjeka izazivaju laganu nelagodu. Ipak, ta priča traje već godinama i ovisnosti s blagim naznakama mazohizma se kontinuirano ponavlja svako ljeto. Isto je jasno vrijedilo i ovaj puta za recentno održano izdanje.

Lipanj 2017. je ponovno donio neke "standardne" late night spektakle poput već viđene parodije zvane "David Hasselhoff", no zadiranje Nova Rocka u neke druge vode van uobičajenog rock i metal miljea je svakako bilo zanimljivo. Fatboy Slim i Knife Party tako su rado viđeni gosti na raznim edicijama Ultra festivala, no ovaj puta planeti su se posložili na način da su i razni metalci imali prilike uživati u performansima ovih elektronskih velikana.

Linkin Park ne voli austrijske njive

Kao i svake godine dosad, Nova Rock je uhvatio izvođače koje obično bukiraju i ostali značajniji europski festivali. Nije to nikakva novina već ustaljena praksa - pa nastupi Linkin Parka, System Of A Downa, Blink-182, Green Daya i njima sličnih nisu nikakva novina. Očekivano, iznenađenja su bila malobrojna - svi odrađeni nastupi imali su pripadajuću dozu profesionalnosti i razlikovali su se samo po tome da li glazbenici zaista sviraju zbog gušta ili isključivo odrađuju plaćeni nastup. U tom pogledu jedan od najkomercijalnijih izdanaka američke glazbene industrije definitivno nije imao nekog većeg motiva no istrpiti tih dva sata pa krenuti kući brojeći dolare. Linkin Parku ništa drugo nije niti preostalo budući da im fanovi u zadnje vrijeme uvelike zamjeraju pop zvuk koji promoviraju. Imali su oni mnogo svjetlijih momenata, ali dečkima motivacija na austrijskoj njivi očito splasne pa se ne bih čudio da im nastup u nekoj kalifornijskoj oazi kudikamo više odgovara.

S druge strane, jedan poduzetnik (vitez) kalibra Larsa Ulricha definitivno zna koji ljudi mu smiju otvarati koncerte, tako da su upravo srednje veliki izvođači podnijeli sav teret ovogodišnjeg festivala. U prvom redu aludiram na Gojiru koja je svojim nastupom apsolutno uništila publiku, a zatim i na imena kao što su Of Mice & Men, Pendulum, In Flames, Alter Bridge, ali i nešto veseliji Simple Plan.

Četverodnevno partijanje koje se pretvara u svadbu vulgaris

Trajanje događaja je od prošle godine produženo na četiri dana (nulti plus tri dana), što naizgled djeluje jako privlačno za krajnje kupce zbog omjera uloženog i dobivenog. Međutim, zapravo se radi o dvosjeklom maču koji samo rijetki mogu degustirati u obimu koji je zamišljen. Prva dva dana posjetitelju sjedaju kao budali šamar, no treći dan lagano počinje ličiti na sveopće pretjerivanje u jelu i piću na svadbi vulgaris. U samom finalu četvrti dan izaziva ništa više no gubitak bilo kakve objektivnosti i razuma, a ravnodušnost spram najzanimljivijih bendova doseže zavidne razine.

Uopće ne sumnjam da će toplo-hladni odnos spram austrijskog festivala trajati i dalje pa već sad željno isčekujem(o) novo izdanje, a prve najave su očekivano već i pale.