Čak 65% Hrvata vrlo rijetko ili nikada ne vježba!

Čak 65% odraslih osoba u Republici Hrvatskoj vrlo rijetko ili nikada ne vježba, čak 92% djevojaka u dobi od 15 godina nije dovoljno tjelesno aktivno.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nedovoljna tjelesna aktivnost je četvrti vodeći rizični čimbenik smrtnosti u svijetu, nakon visokog arterijskog krvnog tlaka, konzumacije duhanskih proizvoda i visoke koncentracije glukoze u krvi. Nedovoljna tjelesna aktivnost je, stoga, prepoznata kao jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjice ističu stručnjaci sa Kineziološkog fakulteta u Zagrebu i iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Uoči proslave 55. obljetnice Kineziološkog fakulteta održan je vrlo važan okrugli stol na temu "Tjelesna aktivnost i zdravlje nacije" koji je iznio poražavajuće podatke. Prema rezultatima posljednjeg istraživanja u sustavu praćenja javnog mnijenja u zemljama članicama EU (Eurobarometer), 65% odraslih osoba u Republici Hrvatskoj vrlo rijetko ili nikada ne vježba ili se bavi sportom, što je više od europskog prosjeka (59%). Posebno zabrinjava i visok udio nedovoljno aktivne djece i adolescenata (tako, primjerice, čak 92% djevojaka u dobi od 15 godina nije dovoljno tjelesno aktivno).

"Tjelesna neaktivnost poprima pandemijske razmjere i postaje golemi javnozdravstveni problem. A rješenja postoje. Nudi ih kineziologija. Tjelesno vježbanje istovremeno i sprječava i liječi bolesti i oštećenja. Energija, vrijeme i novac uloženi u tjelesno vježbanje najisplativija su investicija u vlastiti život!" - izjavio je prof.dr.sc Igor Jukić sa Kineziološkog fakulteta u Zagrebu.

Zdravstveni značaj tjelesne aktivnosti posebno se očituje u njezinoj ulozi u prevenciji kroničnih bolesti koje čine najveći udio u pobolu i pomoru, i u Hrvatskoj i globalno. Brojnim je epidemiološkim istraživanjima—kao i meta-analizama kojima su objedinjeni rezultati tih istraživanja—nepobitno utvrđeno smanjenje rizika razvoja koronarne bolesti srca, moždanog udara, karcinoma debelog crijeva, dojke i pluća, astme, dijabetesa tipa 2 kod aktivnih osoba u odnosu na osobe koje su neaktivne (ovisno o bolesti, smanjenje rizika se kreće od 12 do 31%).

Uz zdravstvenu, tjelesna aktivnost ima i dokazane značajne psihološke, društvene, ekološke i ekonomske dobrobiti. Navedene dobrobiti tjelesne aktivnosti čine je izrazito važnim čimbenikom unapređenja zdravlja. Stoga bi briga o uključivanju tjelesne aktivnosti u svakodnevni život trebala biti prioritet i pojedinca (odgovornost za vlastito zdravlje), i javnozdravstvene politike države (odgovornost za zdravlje nacije).

Iako su u Hrvatskoj i do sada, od strane različitih institucija, ulagani napori i provođene hvale vrijedne kampanje i akcije usmjerene promociji tjelesne aktivnosti, no statistički podaci o visokom udjelu nedovoljno aktivnih osoba ukazuju na potrebu za drugačijim, sustavnim i ujedinjenim pristupom ovome javnozdravstvenom problemu.

Nužno je donošenje Nacionalne strategije za unapređenje tjelesne aktivnosti u populaciji, koju će oblikovati za to imenovani interdisciplinarni tim stručnjaka. Uz donošenje Nacionalne strategije, nužno je i sastavljanje Nacionalnog programa, temeljenog na postojećim znanstvenim dokazima, koji će operacionalizirati ciljeve Strategije, kao i oblikovanje zakonskog okvira koji će omogućiti provođenje Nacionalnog programa unapređenja tjelesne aktivnosti u populaciji. Jedan od osnovnih ciljeva Strategije treba biti pozitivan pomak epidemioloških pokazatelja razine tjelesne aktivnosti u populaciji.

Donošenje i provedba Nacionalne strategije za unapređenje tjelesne aktivnosti povezane sa zdravljem mora paralelno pratiti kontinuirana medijska kampanja u koju trebaju biti uključeni javni i privatni mediji.